Čekao sam_2 dio_3

Želim da vam ispričam svoju priču koja mi se dogodila prošlog vikenda, odnosno uveče 4. septembra 2009. godine.

Uoči vikenda roditelji su me upozorili da idu u selo da kopaju krompir mojoj baki. Sastajali su se sa mojom tetkom i ujakom u njihovim kolima. Osim starog bicikla u štali, nismo imali prevoza, a moj otac je bio nekako ravnodušan prema tome. Nije znao ni da vozi.

U petak uveče, kada sam došao s posla, nikoga nije bilo kod kuće. Na stolu je bila bilješka i spisak stvari koje sam trebao učiniti. Odlučio sam da pozovem sestru Svetku, ali se ni njen telefon nije javljao. Tada nisam znao kuda bježi. Hteo sam da je pozovem kod sebe, da bude zabavnije zajedno, ali očigledno to nije bila sudbina.

Skinuo sam se i ostao gol. Bilo je tako lako i besplatno kada vaše tijelo nije bilo trljano raznim vrstama sintetike. Brzo sam se navikao na novu sliku gole žene i počeo da izvršavam roditeljske zadatke. Prvo sam pospremio sve u kući, a onda izašao u dvorište. Gledajući u štalu, video sam bicikl kako stoji u uglu, prekriven slojem prašine i paučine, i pao mi je neverovatna ideja: „Šta ako se vozim gol“, pomislio sam. Pregledavši bicikl nisam našao nikakve prepreke za ludu vožnju. Već je počelo da pada mrak Majčina ljubav odlučio sam da je propuštanje ove prilike jednostavno zločin protiv mog tijela i želja. Izvukavši bicikl u dvorište, obukao sam ogrtač i otkotrljao ga van bašte, a onda, vrativši se, svukao i zaključao kuću, sakrivši se iza grmlja ribizle, izašao sam iz bašte.

U tom haosu nisam stigao ni da operem svoje vozilo kojim ću voziti naredne noći, ali mi to nije bila prepreka i, pogledavši oko sebe, udobno sam seo na sedište i vozio se duž obale. staza do rijeke. Bicikl je malo škripao, ali ga je bilo lako voziti. Moja guza je sjela na plastično sjedište i migoljila se na njemu. I moje usne su se trljale o ivice i ubrzo sam postala jako uzbuđena.

Površina sjedišta se smočila i ja sam klizio po njoj kao po nauljenom tiganju. Vozeći se kroz malo polje, doživjela sam svoj prvi orgazam i zamalo pala u travu. Već sam polako Moj slobodan dan kroz šumu, pažljivo gledajući u cestu. Na mjesečevoj svjetlosti to je bilo jedva primjetno i čak su se mogle vidjeti velike nepravilnosti. Obuzeo me tako neshvatljiv i istovremeno prijatan osećaj i što sam dalje odlazio, to je bio jači, a onda sam odlučio da ću voziti dok mi unutrašnji glas ne kaže da je vreme da se vratim kući.

Polako sam okretao pedale, zureći u cestu i zaustavljajući se na račvama i gledajući u mjesec i njegovu primamljivu i obasjajuću stazu, svjetlost, skrenuo sam i vozio dalje drugom stazom. I tako prelazeći s jednog puta na drugi, kretao sam se sve dalje, doživjevši još nekoliko malih orgazama, odvezao sam se na rub šume i ugledao svjetlo nekog sela. Znao sam da je najbliže selo od nas udaljeno dvanaest kilometara.

Trebao sam tada da se vratim, ali je postojao osjećaj uzbuđenja i rizika što sam otišla tako daleko od kuće potpuno gola i nisam imala ni mali komad materijala sa sobom da pokrijem svoje najintimnije mjesto ako se nešto dogodi.Sav sam bio nestrpljiv da odem što dalje, a imao sam još dosta vremena, jer nije prošlo više od dva sata od mog odlaska, što znači da nije bilo ni 11 sati uveče. Komitet vojničkih majki nama je bila cijela noć i ja sam odlučno vrtio pedale i, vozeći se po selu, jurnuo u daljinu, u nepoznato. Dobro sam poznavao polja i Čekao sam_2 dio_3 kroz koje sam se upravo vozio i često sam tamo odlazio da berem bobice i pečurke.

Dalje su me čekali novi i nepoznati putevi, polja i šume, što me još više oduševilo. Tako je selo ostavljeno i ja sam lagano skrenuo po uhodanom šumskom putu. Bilo je glatko, iako je tu i tamo bilo kamenčića i ja sam se potresla od iznenađenja. Ne mogu reći koliko je vremena prošlo - jednostavno nisam tada razmišljao o tome, a nisam imao ni sat sa sobom, ali kada je put došao do autoputa kojim su ne, ne, prolazila Odgajanje žene, Počeo sam razmišljati o povratku. Vozeći se još stotinjak metara ili nešto više, ugledao sam skretanje u stranu i usku poljsku stazu jasno vidljivu na mjesečini.

Pomisao na dom je odmah negdje nestala i ja sam skrenuo iza ugla i pojurio dalje. Polje je bilo ogromno, a u daljini se nalazio mračni, meni nepoznati pojas šume. Tako je prošlo još neko vrijeme i više nisam razumio ni gdje sam ni kuda dalje. Oblaci koji su se nadvili malo su blokirali mjesečevu svjetlost i postalo je gotovo nemoguće vidjeti cestu. Pomisao da sam otišla toliko daleko da ne znam kuda sam dovela do takvog uzbuđenja da sam počela da se trese od groznice. Čovjek bi pomislio da sam utrnula od jesenje noćne svježine, ali to nije bio slučaj.

Sjahao sam sa bicikla i bacio ga u travu, stavio ruke na otvrdnule bradavice i počeo da se milujem po grudima i, krećući se sve niže duž stomaka, stigao do željene depresije, odakle su moji sokovi već tekli u potocimaa moja maca je bila jednostavno iscrpljena. Srušio sam se na travu i počeo da se milujem, prodirući prstima u samu dubinu moje pećine koja je curila. Htela sam da se okrenem naopačke i uživam u osećaju koji me je obuzeo i nisam primetila kako me je preplavio snažan talas orgazma. Jedno vreme jednostavno nisam razumeo gde sam i šta mi se dešava. Ležao sam na travi, ruke i noge raširene u različitim smjerovima.

Srce mi je trebalo iskočiti i njegovo kucanje se odrazilo u mojoj glavi, kao da je neko kucao po njemu. U noćnoj tišini to se tako jasno čulo da bi vjerovatno osoba nekoliko metara od mene čula sve što mi se dešava. Bio je to osjećaj koji nisam osjećao dugo vremena.

Došao sam sebi, odlučio sam da se vratim kući. U donjem dijelu trbuha U hotelu je sve bilo mokro, a kad sam sjeo na sjedalo, umalo sam skliznuo s njega. Okrenuvši se, polako sam vozio prema kući i pre nego što sam prešao sto metara nešto je škripalo i škripalo. Bicikl je stao, kao da ga je neko iznenada zaustavio i da ga drži. Sišao sam i pokušao da ga otkotrljam, ali zadnji točak se vukao i nije htio da se okrene. Mjesec je nestao pa se ponovo pojavio i bilo je teško vidjeti nešto u potpunom mraku. Činilo se da je sve u redu. Dugo sam se zafrkavao s njim i, već uznemiren, vratio se u šumu.

Nisam htio da ga vučem preko polja više od kilometra, a samo sam se malo udaljio od šume. Odvukavši ga u žbunje i bacivši ga granjem i pobravši travu, krenuo sam pješice prema kući.Sada sam shvatio da do jutra neću stići na vrijeme. Bio sam jako uznemiren i nisam znao kako da objasnim ocu da se bicikl pokvario tako daleko od kuće.

Situacija u kojoj sam se našao bila je tako depresivna, a ono što me je još više uplašilo bila je nepoznanica koliko sam daleko otišao i gdje sam bio. Gledajući u mjesec, hodao sam poljem i povremeno gledao okolo. Bilo je tiho i mirno i veoma mračno, ali sam znao da se zora približava i gde će me naći i šta me čeka. Od ovih pitanja koja sam sebi postavljala, osjetila sam da se ponovo uzbuđujem i osjećam se ugodno i dobro.

Taj osjećaj straha, pomiješan sa malaksalošću uzbuđenja, rastao je svakim korakom i ubrzo sam shvatio da će ova nova avantura biti tako nezaboravna i da ne treba očajavati. Nisam više žurio i dočekao zoru na rubu šume. Ipak, uspeo sam da pređem teren u potpunom mraku. Zatim sam lutao kroz meni nepoznatu šumu, neprestano gledajući okolo. Sve je bilo tako nepoznato i oduševilo me.

Konačno, moj san se ostvario i činilo mi se da sam izgubljen. Hodao sam nasumce kuda je vodio šumski put. Na travi je bila rosa i bila je svježa i prohladna, a ja sam stalno mahao rukama - emitovao elemente za punjenje. Ovo mi je pomoglo da se zagrejem. Čuvši čudne zvukove i buku automobila, sakrio sam se iza drveća i čekao da nestane ili se udalji. Ako bi se buka približila, sakrio sam se u žbunje i nepomično sjedio. Usput sam brao bobice i time otklanjao glad i žeđ. Imala sam godinu dana, ali su bile jako zrele i sočne.

Vrijeme je polako prolazilo i isto tako sam se polako kretao u meni nepoznatom pravcu, sve dok nisam ugledao prometni autoput po kojem su automobili jurili naprijed-natrag, kao igla na šivaćoj mašini.Da bih prešao preko otvorenog prostora, morao sam ići zaobilaznim putem. Iako moje raspoloženje nije bilo najbolje, konačno sam se oslobodio odjeće i bio sam na nepoznatom mjestu i niko mi nije mogao pomoći. Od tih misli talasi orgazma su se kotrljali sve jači i jači, a ja sam iscrpljena otišla u visoku travu i legla da se odmorim i opustim i oslobodim uzbuđenja koje nije dugo trajalo. Čim sam pomilovao svoje natečene bradavice i dodirnuo svoju macu, odmah sam nasilno došao. Ležao sam nepomično i pitao se šta radim, ali bilo je prekasno za razmišljanje. Morali smo pronaći put kući. Sa tim mislima sam zadremao i onesvijestio se, a Noćni klub ANDROMEDA sam se probudio u strašnom strahu, već je ponovo počeo da pada mrak.

Tako je subota proletjela, a ja sam još lutao šumom, a onda sam u mraku odlučio da se što više približim autoputu i krijući se iza žbunja i neravnog terena krenem prema gradu. Bio je to veliki zaobilazni put, ali nisam imao izbora. Tokom noći sam stigao do nesretnog sela i već u zoru sam ga uspio zaobići. Tada sam poznavao skoro svaku šumu i grm, ali ljudi iz grada su tu uvijek šetali, brali gljive ili se jednostavno odmarali u prirodi. Morao sam biti izuzetno oprezan ostatak puta.

Kretao sam se vrlo sporo i često sam morao sjediti, skrivati ​​se u gustom žbunju ili ležati u travi i čekati da sljedeći berači gljiva ili automobil prođu i nestanu iz vidokruga. Bilo je tako sjajno. Na svakom takvom susretu sam doživljavala toliki nalet adrenalina i bojala sam se da ću biti primjećena. Uostalom, u šumu je odlazio uglavnom muški dio stanovništva, a ponekad i sa svojim suprugama ili djevojkama.

Koliko mi je truda bilo potrebno da prepješačim ovih dvanaest kilometara mogu znati samo oni koji su se ikada našli u takvoj situaciji. Bilo je već dosta prošlo podne i plašila sam se da neću imati vremena da se vratim kući pre nego što dođu moji roditelji. Kada se pojavilo selo u kojem sam živio u blizini grada, oduševio sam se i, sakrivši se iza primorskog grmlja, počeo da se približavam kući, ali sam opet bio razočaran. Kada sam već bio u bašti i, sakrivši se iza grmlja ribizle, praveći poslednje korake da uđem u dvorište, naišao sam licem u lice sa ocem kod kupatila.

Naravno da je znao, a i moja majka je znala za moje hobije za nudizm, ali ovaj susret je bio toliko neočekivan da se on uplašio i napao me raznim psovkama. Moja majka je izašla kao odgovor na buku i, videvši me u ovakvom obliku, takođe se pridružila mom ocu. Nisam očekivao ovakvu reakciju od njih, jer sam prije uvijek nakon kupanja dolazila gola i oni su to prihvatali sasvim mirno. I ovdje je njihov umor i moj neočekivani posjet sa obale rijeke i potpuno goli možda uticao na njih. Sat vremena kasnije sve se sigurno smirilo i zamolio sam ih za oprost za svoje ponašanje, a oni zauzvrat za svoju inkontinenciju, a onda sam ocu objasnio da se bicikl pokvario i ostavio sam ga u šumi - ja ne sećam se tačnog mesta. Opet sam vidio njegov ljutit pogled, ali je onda odmahnuo rukom i rekao: “Tu mu je mjesto.”

Naravno, nisam mogao a da ne kažem svom ujaku i tetki o svom ponašanju, a onda su se svi zajedno smijali i juče je ujak stigao svojim autom, a otac i ja smo otišli uveče i tražili moj bicikl. Naravno, uspeo sam da ga pronađem kada sam video ovu ogromnu njivu zasejanu pšenicom i žetva je već bila u punom jeku. Bicikl je rastavljen i stavljen u prtljažnik, a ujak i otac su me pogledali, a onda se pogledali i glasno se nasmijali.

Nisu mi rekli šta ih je toliko nasmijalo, ali sam cijelim putem, kada su se okrenuli prema meni, vidio vedar i neshvatljiv osmijeh na njihovom licu. Kod kuće su, pričao mi je otac, izmjerili razdaljinu, a i ujak mi je potvrdio da sam vozio 47 kilometara od kuće. Ove riječi su mi zamalo iskočile iz duplji od iznenađenja. Činilo mi se da ih nema više od dvadeset, a usput sam napravio i nekoliko zaobilaznica. Vjerovatno će biti više od pedeset.

Ovo mi se desilo prošlog vikenda, a sada nisam ni najmanje uznemiren zbog toga kako je sve ispalo. Čak sam spreman da ponovim takav nepromišljen čin ponovo, ali samo u drugom pravcu, gde takođe ne poznajem oblast.



Ali ovo će biti druga priča i još ne znam da li će se to desiti ove ili sledeće godine???

Moja adresa e-pošte: [email protected]

Marina. Chelyabinsk region